Svjedočanstva

Svjedočanstva

Ja sam Joško iz Omiša i imam 34 godine. Posljednje dvije godine živim u zajednici Cenacolo, gdje se liječim od ovisnosti o alkoholu i drogama.
Moji problemi počeli su već u najranijem djetinjstvu jer sam bio dosta povučeno, osjetljivo i nesigurno dijete. Odgajan sam u katoličkoj obitelji i roditelji su mi se trudili pružiti sve što su mogli i odgojiti me najbolje što su znali. Išli smo redovito u crkvu, ministrirao sam na misama i redovito se molio prije spavanja. Tako je bilo sve do puberteta, kada su me zbog tih navika počeli zadirkivati prijatelji. Kako sam bio nesiguran, trudio sam se to popraviti i, da ne bih izgubio prijatelje, činiti sve ne bih li zadobio njihovo povjerenje i prijateljstvo. Pušili smo cigarete, pili alkohol. Primijetio sam da time mogu pobijediti svoju nesigurnost, biti slobodniji i bolje se zabaviti.

Ime mi je Daniel, imam trideset i dvije godine i iz Slovačke sam. Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i istinske životne vrijednosti: vjeru, ljubav i obitelj, kao pravi biser čovječanstva. U početku je sve išlo u pravom smjeru. Kako sam iz kršćanske obitelji, tako je cijela moja obitelj svaku nedjelju i blagdan slavila svetu misu. Primio sam sve sakramente i bio sam spreman živjeti kao pravi kršćanin.
Cijela osnovna škola prolazila je bez ikakvih problema. Moja majka i otac trudili su se odmah nakon pada komunizma uspjeti s trgovinom i tako su donosili plodove do naše obitelji. To znači da meni i mojim sestrama ništa nije nedostajalo, imali smo sve što smo htjeli. Tijekom osnovne škole,  sjećam se, prvi put sam ukrao novce i potrošio ih s prijateljima kako bi me prihvatili i cijenili. Tako sam shvatio da se prijatelji daju i kupiti.

Bog svima! Zovem se Šćepo, i imam 28 godina, dolazim iz Hercegovine. U zajednici se nalazim već par godina i želim vam ukratko ispričati svoj život.
Iz krščanske sam obitelji, moj otac i majka su išli u crkvu i od malena sam dobro odgajan. Nevolje počinju u 12. godini i mojim prvim doticajem sa lakim drogama i alkoholom. Na početku mi je to davalo jednu lažnu slobodu i na taj način sam bježao od svojih problema. I tako se uvukla jedna velika laž prema mojim roditeljima. Nedugo zatim, u moj život je došao i heroin, i dao mi je totalnu slobodu, kako se prije nisam osjećao i mislio sa da s njim mogu riješiti sve svoje probleme.

Zovem se Jan i imam 24 godine; dolazim iz Slovačke. Godinu i pol sam u zajednici Cenacolo. Zahvaljujem Gospodinu, jer sam danas svjedok vlastita uskrsnuća i mnogih čuda koje Isus preko zajednice čini u mom životu. Svoju životnu priču bi započeo sa svojim djetinjstvom, kada sam doživio jednu tragediju u obitelji, preko čega sam zadobio duboke rane, zbog kojih sam počeo živjeti u strahu i nesigurnosti. Inače, pohađao sam školu, bavio se sportom i puno toga me još u životu zanimalo. Odnos s roditeljima mi je bio dosta hladan, uvijek su mi dali sve, što se tiče materijalnih stvari, a meni je više falila njihova ljubav.

Zovem se Joško, iz Omiša sam i imam 34 godine. Zadnje dvije godine živim u zajednici cenacolo, gdje se liječim od ovisnosti o alkoholu i drogama. Moji problemi počeli su već u najranijem djetinjstvu, jer sam bio dosta povućeno, osjetljivo i nesigurno dijete. Odgajan sam u katoličkoj obitelji i roditelji su mi se trudili pružiti sve što su mogli i odgojiti me najbolje što su znali. Išli smo redovito u crkvu, ministrirao sam na misama i redovito se molio prije spavanja.

Zovem se Daniel, imam 32 godine i iz Slovačke sam. Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i istinske životne vrijednosti: vjeru, ljubav i obitelj kao pravi biser čovječanstva. U početku sve je išlo u pravom smjeru. Kako sam iz krščanske obitelji, tako smo, cijela obitelj, svaku nedjelju i blgadan slavili svetu misu. Primio sam sve sakramente i bio sam spreman živjeti kao pravi krščanin.
Cijela osnovna škola je prolazila bez ikakvih problema. Moja majka i otac su  se trudili odmah kad je pao komunizam uspjeti boriti sa trgovinama i tako su uspjeli donositi plodove do naše obitelji. To znači da meni i mojim sestrama ništa nije falilo, imali smo sve što smo htjeli. Tijekom osnovne škole se sjećam, prvi put sam ukrao novce i potrošio ih sa prijateljima, da me prihvate i cijene. Tako sam shvatio da se daju prijatelji i kupiti.

Ime mi je Boris i 33 su mi godine. I ja sam jedan od momaka koji su prije dvije godine dobio dar, da postane dijelom velike obitelji Cenacolo, i da spasi svoj život, uništen od dugo vremena korištenja droge. Ispričao bih zašto sam završio u zajednici.
Da nisam dotakao dno, nikada ne bih izabrao ovaj put, koji je bio izvan svih mojih razmišljanja; i na zajednicu sam gledao kao na nekakvu ustanovu gdje se radi od jutra do mraka, i da se na taj način boravkom u izolaciji ozdravlja. Nekoliko mojih prijatelja su napravili put u zajednici i nikada se nisam ni trudio otići do njih da vidim kako su, nego sam ih još izbjegavao zbog straha da me ne vide drogiranog i da izbjegnem nagovaranje da i ja uđem u zajednicu.

Danas vjerujem da problem mladih s drogom nije u materijalnom već u duhovnom.
Korijeni mojih problema sežu u prošlost, sve do onoga vremena kada sam počeo ići u školu-sa svojim prvim strahovima-ostati sam bez roditelja i krenuti u život.
Na prvi pogled situacija u obitelji je bila dobra. Kupovanje odjeće u Trstu, kupovanje po Austriji, bavljenje sportovima kao što su skijanje i vaterpolo, tečaj engleskog i sve što se tiče materijalnog. Međutim, duhovnoga nije bilo.

Droga je jednosmjerna ulica, samo je pitanje kojom brzinom ćeš je proći. Ja sam je prolazio jako sporo i želim malo ispričati svoju priču.

Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i iskrene vrijednosti života : vjeru, crkvu i prije svega obitelj kao pravi biser čovječanstva.
U početku je izgledalo da sve ide u pravom smjeru . Počeo sam ministrirati u Crkvi već sa četiri godine i od tada niti jedna sveta misa, vjenčanje, pogreb, blagoslov kuća nije prolazio bez mene. Prvih nekoliko razreda pa čak i cijela osnovna škola su prolazili bez ikakvih problema. U drugom razredu osnovne škole sjećam se, prvi put sam ukrao neke novce i potrošio ih sa još jednim prijateljem.  Danas razmišljajući, već tada se vidjelo da sam u stanju sve učiniti da me u društvu prihvate i cijene.

Župa info

Crkvena 34, 31000 Osijek, Hrvatska
T:  031-503-222
F:  031-503-222
E:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
W:  www.imemarijino.hr

Radno vrijeme župnog ureda

Svaki radni dan

  •     8.30 - 12.00, te 17.00 - 18.00

Subotom

  •     9.00 - 12.00 (nedjeljom ne radimo)

Raspored sv. misa

Radnim danom
7.00  (samostan časnih sestara, Krstova 10)
18.30 župa

Subotom
8.00 crkva Gospe Snježne (od Uskrsa do Svih Svetih)

NEDJELJOM i svetkovinom:
7.00, 9.00, 11.00, 18.30