Svjedočanstva

Droga je jednosmjerna ulica, samo je pitanje kojom brzinom ćeš je proći. Ja sam je prolazio jako sporo i želim malo ispričati svoju priču.

Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i iskrene vrijednosti života : vjeru, crkvu i prije svega obitelj kao pravi biser čovječanstva.
U početku je izgledalo da sve ide u pravom smjeru . Počeo sam ministrirati u Crkvi već sa četiri godine i od tada niti jedna sveta misa, vjenčanje, pogreb, blagoslov kuća nije prolazio bez mene. Prvih nekoliko razreda pa čak i cijela osnovna škola su prolazili bez ikakvih problema. U drugom razredu osnovne škole sjećam se, prvi put sam ukrao neke novce i potrošio ih sa još jednim prijateljem.  Danas razmišljajući, već tada se vidjelo da sam u stanju sve učiniti da me u društvu prihvate i cijene.

Došlo je razdoblje srednje škole i spuštajući se iz mog mjesta u Split dobio sam slobodu upoznavati svijet i stvari koje su mi ponuđene, kako dobre tako i one loše.  Upisao sam tadašnju tehničku školu. U razredu i školi su bili samo momci koji mi i nisu baš bili primjer i nisam ih mogao povezati sa životom koji sam živio do tada, tako da sam  taj prvi razred(za razliku od mojih prijatelja) odolijevao lakim drogama pa čak i cigaretama.
U drugom srednje sve se to raspalo i već u prva dva tri mjeseca nastave postao sam jako problematičan te nikako nisam išao u školu. U to vrijeme dok bi hodao gradom sa „izazovom“ da probam marihuanu nisam odolio jer se moj karakter , ako sam ga uopće i imao totalno raspao. Ona moja druga strana, kojoj je bilo bitno što drugi misle o meni postala je sve dominantnija.. Sjećam se da je to bio period kad sam kući počeo krasti novce koje su moji roditelji imali za crne dane.

Jednog dana, u jesen 1991 prijatelj iz razreda me pitao da li želim probati „dop“. Ja sam bez razmišljanja i promišljanja o tome „što je taj dop“odgovorio „DA“. To poslije podne sam prvi put ušmrkao heroin, niti dva mjeseca nakon što sam počeo pušiti marihuanu. Prvih pola sata mi je bilo loše, povraćao sam i problijedio ali me obuzelo neko stanje duha i tijela da je sve oko mene dobro i da nestaju svi problemi. Svaki sljedeći put je bio traženje tog istog osjećaja. Dolazili su problemi jer su u kući vidjeli da se čudno ponašam i da nestaju stvari. Preko takvih trenutaka i smišljanja opravdanja pred njima počela se polako u mene uvlačiti i ona druga strana droge-lukavost i sposobnost za izbjegavanje teškoća i što je možda najgore od svega manipuliranje osjećajima roditelja koji su mi dali život.
Niti godinu dana poslije toga već sam počeo uzimati heroin intravenozno što je bio znak da sam postao ovisnik koji ima svakodnevnu potrebu za heroinom. Prije sam se grozio gledati momke koji se furaju a vrlo brzo sam i ja postao ne samo ovisnik nego i igloman.

Jedno jutro majka mi je našla iglu u jakni i morao sam priznati da sam u problemu i poduzeti nešto da „smirim duhove“. Otišao sam u centar za bolesti ovisnosti i svjesno uzeo terapiju heptanonima, ali puno veću nego što mi je realno trebalo. Majka bi bila sa mnom vjerujući da me izvlači iz problema a ja bi bio potpuno omamljen od tableta, toliko da ne bih mogao držati oči otvorene. Tako su mi prolazile godine i polako sam počeo odbacivati i prijatelje oko sebe. Sa otprilike 23 godine ostao sam totalno sam u svijetu droge, otišao bih srediti heroin i vraćao se kući bez ikakve volje da se nešto promjeni. Bilo bi i nekih „pokušaja“ skidanja preko nekih psihijatara , susreta sa svećenicima ili preko bolnice u Vinogradskoj ali sve je to bilo bez prave volje za promjenom.

U 27. godini sam pokušao prvi put konkretno riješiti problem odlaskom u jednu zajednicu u Italiji. U početku je bilo dobro ali kako sam dobivao sve više slobode i povjerenja, tako su napasti i iskušenja bila jača. Ni tada nisam uspio odoljeti jer unutar mene nikad nije ni postojala prava odluka da promijenim svoj život. Vratio sam se kući nakon malo više od godinu dana isti kao što sam i otišao i nastavio tamo gdje sam stao. Neko vrijeme sam uspijevao glumiti da sam dobro, našao sam i dobar posao ali me to samo poguralo da prije dotaknem pravo dno života. To je za mene značilo da se ne bih mogao ustati  bez droge, da sam je konzumirao svaka dva sata i da više ni u čemu nisam vidio smisla. Moja obitelj je sve to doživljavala skupa sa mnom i čekala trenutak da dođem i pitam ih za pomoć

Kad je došao taj dan stavili su pred mene zajednicu Cenacolo i danas sam zahvalan što su imali strpljenja i hrabrosti da me pošalju u zajednicu koja ne nudi ništa osim rada, prijateljstva i molitve. U početku je bilo jako teško odreći se stvari koje sam vani imao ali vrlo brzo sam shvatio da samo tako mogu upoznati dobro samog sebe, svoje probleme i načine kako da ih riješim. Malo po malo stvari su dolazile i još uvijek dolaze na svoje mjesto, ali sam preko molitve, odricanja, posta i davanja svog vremena drugima i kad u tome vidim smisao mislim da sam napravio veliku stvar. Pobijediti drogu nije lako, puno ljudi u tome nije uspjelo, niti je možda imalo priliku i pokušati.

Ja sam danas zahvalan Isusu što mi je dao snage, što mi je pružio ruku kad sam bio na dnu, što me je doveo na ovaj put zajednice, zajednice koja je  puno više od „komune“. Zajednice  u kojoj svakim danom vidim svoje slabosti, strahove i poteškoće ali i zajednice u kojoj se osjeća prisutnost Gospe koja vodi naše putove i putove naših obitelji.
Zahvalan sam sestri Elviri, svim svećenicima i momcima koji su svoj život poklonili nama potrebnima i osjećam unutar sebe želju da i ja barem mali dio toga iskustva „škole života“ što mi je zajednica dala prenesem na mlade momke potrebite naše pomoći.

Hvala

Župa info

Crkvena 34, 31000 Osijek, Hrvatska
T:  031-503-222
F:  031-503-222
E:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
W:  www.imemarijino.hr

Radno vrijeme župnog ureda

Svaki radni dan

  •     8.30 - 12.00, te 17.00 - 18.00

Subotom

  •     9.00 - 12.00 (nedjeljom ne radimo)

Raspored sv. misa

Radnim danom
7.00  (samostan časnih sestara, Krstova 10)
18.30 župa

Subotom
8.00 crkva Gospe Snježne (od Uskrsa do Svih Svetih)

NEDJELJOM i svetkovinom:
7.00, 9.00, 11.00, 18.30