Zovem se Daniel, imam 32 godine i iz Slovačke sam. Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i istinske životne vrijednosti: vjeru, ljubav i obitelj kao pravi biser čovječanstva. U početku sve je išlo u pravom smjeru. Kako sam iz krščanske obitelji, tako smo, cijela obitelj, svaku nedjelju i blgadan slavili svetu misu. Primio sam sve sakramente i bio sam spreman živjeti kao pravi krščanin.
Cijela osnovna škola je prolazila bez ikakvih problema. Moja majka i otac su se trudili odmah kad je pao komunizam uspjeti boriti sa trgovinama i tako su uspjeli donositi plodove do naše obitelji. To znači da meni i mojim sestrama ništa nije falilo, imali smo sve što smo htjeli. Tijekom osnovne škole se sjećam, prvi put sam ukrao novce i potrošio ih sa prijateljima, da me prihvate i cijene. Tako sam shvatio da se daju prijatelji i kupiti.
Došlo je razdoblje srednje škole. Dobio sam slobodu upoznavati svijet i stvari koje mi je svijet ponudio. Prvi moj susret s ovisnošću i lakom drogom počeo je kad sam imao 17 godina. Počeo sam pušiti cigarete i osjećao sam se jaikm. Počeli su prvi izlasci van s prijateljima i tako prvi kontakt s alkoholom, ali vidio sam da to nije ono što tražim. Poslije škole sam pomagao roditeljima u trgovinama. Tako nije bilo problema početi tražiti interesantnih ponuda koje život pruža.
Došao je jedan pad i greška koju nisam smatrao smrtnim grijehom. Pao sam u čistoći sa jednom djevojkom, kada sam imao 17 godina. Već su se u meni počeli događati stvari i osjećaji da sam našao to što sam dugo tražio. Počeli su poslije prvi izlasci sa djevojkama, i trošenje novca.
Poslije kada sam završio srednju ekonomsku školu, sam sam počeo raditi sa roditeljima u trgovinama. I tako sam nastavio sa mojim načinom života. Izlasci van sa društvom, gdje sam prvi put upoznao drogu marihuanu. Tada mi je bilo 21 godinu. Volio sam i nogomet i sportove, upoznao sam kladionicu i to se svidjelo. Tako sam trošio svoje novce i novce firmi. U početku sam uspio skriti sve od svojih roditelja. Jednostavno sam glumio i imao sam jednu masku da je sve u redu. Kada su roditelji saznali za moje greške, trudili su se nekako dogovoriti na osnovnima pravilima, i tako je bilo.
Poslije se ukazala prilika raditi u glavnom gradu, u Slovačkoj. Preselio sam se u Bratislavu, gdje smo počeli iz početka. I tako smo počeli raditi i trgovine su se množile. Našli smo se u tome svemu, cijela obitelj. Vidjeli smo poslije plodove našeg posla i truda. Shvatio sam da nema smisla se vratiti starim manama. Poslije toga sam imao više i više novaca i samim time više slobode. Jednostavno sam zamijenio ovisnost drugom ovisnošću. Time da sam imao novaca, bilo je puno prilika u mojoj glavi kako ih trošiti.
Počeo sam sa izlascima. Povrh cura, sa kojima sam imao ozbiljnije odnose i sa kojima sam već živio stanu; ali nisam bio zadovoljan. I tako sam tražio smisao provoditi slobodno vrijeme i kasnije radno vrijeme sa još mnogo drugih cura. I tako sam morao lagati sve i svima oko sebe. Što mi je žao, lagao sam roditeljima da ja živim dobar vrijedni život, i imao sam strahove reči istinu. Među time sam bio lažan i prem asebi. Bilo me je sram reči majci da mjenjam cure, i da je to postala moja ovisnost. Jedino moje zadovoljstvo je bilo biti sa curom, osim toga sam sa njima trošio puno novaca na stvari koje su za nas u tom momentu bile najbitnije. To je trošenje novaca u skupim restoranima, u kafićima, hotelima; trošenje novaca na izlaske van, na piće, skupu hranu, nakite i parfeme i robu. Jednostavno, svidjelo mi se biti đentlmen i osjetio sam se kao prravi frajer. Postao sam sposoban slagati i varati sve oko mene. Osjetio sam jedan adrenalin, tako je to i postalo mojom drogom, kao jedna laž.
Ali laž ima kratke noge. Dani su poslije postali isti i počeo sam gubiti dostojanstvo i povjerenje, prvo u cura, a poslije i u roditelja. Na kraju mi je pomogao naš dobri prijatelj, svečenik, koji je znao za zajednicu Cenacolo, i ponudio mi je da se probam promijeniti. Bilo je teško shvatiti što je zajednica, ali na kraju sam znao da je to prilika promijeniti svoj način života. Drago mi je da je zajednica prvo molitva, i trudim se moliti i kajati se za grijehe koje nisam ispovjedio deset godina. Bio je to grijeh, pad u čistoći sa curama. Shvaćao sam da je to normalna stvar, da se ne mora ispovijedati zbog toga. Zahvaljujem se bogu i zajednici, da imam drugi pogled na žene i na život. Za dvije godine zajednice, drago mi je da sam počeo cijeniti stvari koje nisam vidio i osjećao.