Bog svima! Zovem se Šćepo, i imam 28 godina, dolazim iz Hercegovine. U zajednici se nalazim već par godina i želim vam ukratko ispričati svoj život.
Iz krščanske sam obitelji, moj otac i majka su išli u crkvu i od malena sam dobro odgajan. Nevolje počinju u 12. godini i mojim prvim doticajem sa lakim drogama i alkoholom. Na početku mi je to davalo jednu lažnu slobodu i na taj način sam bježao od svojih problema. I tako se uvukla jedna velika laž prema mojim roditeljima. Nedugo zatim, u moj život je došao i heroin, i dao mi je totalnu slobodu, kako se prije nisam osjećao i mislio sa da s njim mogu riješiti sve svoje probleme.
Odnos s roditeljima nije bio otvoren i malo pomalo sam se udaljavao, što me sve više približavalo životu na ulici. Imam mlađeg brata, kojeg sam isto tako uvukao u svijet droge i laži. Iz jednog straha da nebi rekao roditeljima kako živim. Na početku je osjećaj bio dobar, alikasnije su došle i prve krize i jednostavno sam imao potrebu za drogom. Počinju problemi sa zakonom i od života mi nastaje pakao. Ali nikako nisam imao snagu da se izvucem. Pokušavao sam i sa bolničkim liječenjem i sa raznim terapijama, ali na kraju bih se uvijek vratio heroinu. Jedan nevjerojatan osjećaj je gledati kako se uništava moja obitelj i moj brat, ali bez snage da nešto promijenim.
Zadnjih godinu dana sam izgubio i želju za životom. Jedan prijatelj mi je predložio zajednicu Cenacolo i odlučio sam da probam, jer nisam imao što izgubiti. Moj prvi susret sa momcima iz zajednice Cenacolo iz Međugorja je probudi želju da postanem bolja osoba.
Prvi dani u zajednici su bili doista teški. Prvi put sam živio sa svojim slabostima i strahovima bez droge. Preko momaka koji su se nalazili tada u zajednici i preko molitve, mir je dolazio do moga srca. Isus mi je preko zajednice davao snagu da se borim sa svojim slabostima i lažima i da se trudim postati dobra i iskrena osoba.
Danas poslije četiri godine, osjećam se puno bolje, sa željom i nadom da mogu živjeti jedan krščanski način života, koji me je naučila zajednica.