Ime mi je Daniel, imam trideset i dvije godine i iz Slovačke sam. Potječem iz tradicionalne obitelji u kojoj su mi otac i majka željeli prenijeti sve prave i istinske životne vrijednosti: vjeru, ljubav i obitelj, kao pravi biser čovječanstva. U početku je sve išlo u pravom smjeru. Kako sam iz kršćanske obitelji, tako je cijela moja obitelj svaku nedjelju i blagdan slavila svetu misu. Primio sam sve sakramente i bio sam spreman živjeti kao pravi kršćanin.
Cijela osnovna škola prolazila je bez ikakvih problema. Moja majka i otac trudili su se odmah nakon pada komunizma uspjeti s trgovinom i tako su donosili plodove do naše obitelji. To znači da meni i mojim sestrama ništa nije nedostajalo, imali smo sve što smo htjeli. Tijekom osnovne škole, sjećam se, prvi put sam ukrao novce i potrošio ih s prijateljima kako bi me prihvatili i cijenili. Tako sam shvatio da se prijatelji daju i kupiti.
Došlo je razdoblje srednje škole. Dobio sam slobodu upoznavati svijet i sve što mi je on ponudio. Prvi moj susret s ovisnošću i lakom drogom dogodio se kada sam imao sedamnaest godina. Počeo sam pušiti cigarete i osjećao sam se jakim. Počeli su prvi izlasci s prijateljima, a tako i prvi kontakt s alkoholom, no vidio sam da to nije ono što tražim. Poslije škole pomagao sam roditeljima u našim prodavaonicama. Tako nije bilo prepreka da počnem tražiti zanimljive ponude koje život pruža.
Došao je jedan pad i pogreška koju nisam smatrao smrtnim grijehom. Pao sam u čistoći s jednom djevojkom kada sam imao sedamnaest godina. Već su se u meni počeli stvarati osjećaji kako sam našao to što sam dugo tražio. Zaredali su poslije toga prvi izlasci s djevojkama i trošenje novca.
Poslije, kada sam završio srednju ekonomsku školu, počeo sam ozbiljno raditi s roditeljima u prodavaonicama. Tako sam nastavio sa svojim načinom života izlazeći s društvom, kad sam prvi put upoznao marihuanu. Tada mi je bila dvadeset i jedna godina.
Volio sam nogomet i razne druge sportove pa sam upoznao i kladionicu – i to mi se svidjelo. Tako sam trošio svoj novac i novac obiteljske trgovine. U početku sam uspio skriti sve od svojih roditelja. Jednostavno sam glumio, imao sam jednu masku koja je govorila da je sve u redu. Kada su roditelji doznali za moje pogreške, trudili su se nekako se dogovoriti sa mnom o osnovnim pravilima, i tako je i bilo.
Poslije nam se javila prilika raditi u glavnom gradu. Preselili smo se u Bratislavu gdje smo počeli ispočetka. Počeli smo raditi i prodavaonice su se množile. Našli smo se u tome svemu, cijela obitelj zajedno. Vidjeli smo s vremenom plodove našeg posla i truda. Shvatio sam da nema smisla vraćati se starim lošim navikama. Poslije toga imao sam sve više i više novca, te samim time i više slobode. Jednostavno sam zamijenio jednu ovisnost drugom. Što sam imao više novaca, bilo je više zamisli u mojoj glavi kako ih trošiti.
Počeo sam izlaziti. Unatoč tome što sam imao ozbiljnije odnose s djevojkama, s nekima već živeći i u stanu, nisam bio zadovoljan. Tako sam tražio smisao u provođenju slobodnog vremena, a kasnije i radnog vremena, s još mnogo drugih djevojaka. Morao sam lagati svima oko sebe. Na žalost, lagao sam roditeljima da živim čestit život i bojao sam se izreći istinu. Lagao sam i samome sebi. Bilo me je sram reći majci da mijenjam djevojke i da je to postalo moja ovisnost. Jedino moje zadovoljstvo bilo je biti s djevojkama, a s njima sam trošio i puno novca na stvari koje su nam u tom trenutku bile najvažnije. Bilo je to trošenje novca u skupim restoranima, u kafićima, hotelima; trošenje novaca na izlaske van, na piće, skupu hranu, nakit, parfeme i odjeću. Jednostavno, svidjelo mi se biti galantan i osjećao sam se kao pravi frajer. Postao sam sposoban lagati i varati sve oko sebe. Osjećao sam adrenalin, koji je također postao mojom drogom, baš kao i laž.
No laž ima kratke noge. Dani su kasnije postali jednaki te sam počeo gubiti dostojanstvo i povjerenje, prvo u očima djevojaka, a poslije i u roditelja. Na kraju mi je pomogao naš dobri prijatelj, svećenik, koji je znao za zajednicu Cenacolo i ponudio mi da se pokušam promijeniti. Bilo je teško shvatiti što je Zajednica, ali na kraju sam shvatio kako je to prilika da promijenim svoj način života. Drago mi je što je Zajednica prije svega molitva te se trudim moliti se i kajati za grijehe koje nisam ispovjedio deset godina. Bio je to doista grijeh, pad u čistoći s djevojkama. Gledao sam na to kao na normalnu pojavu koja se ne mora ispovijedati. Zahvaljujem Bogu i Zajednici što danas imam drugačiji pogled na žene i život. Drago mi je što sam za dvije godine provedene u Zajednici počeo cijeniti ono što ranije nisam vidio i osjećao.