ŽUPA DONJI GRAD
U vrijeme Turaka u našim krajevima organizirani i redoviti vjerski život gotovo da i nije postojao. Kršćani, koji su bili u neznatnom broju, nisu imali velike mogućnosti iskazivanja svoje vjere. Tek nakon oslobođenja od Turaka na ovim područjima iznova se javlja sve življi i organizirani vjerski život.
Povijesni izvori govore nam o filijalama Gornji i Donji grad kao ispostavama župe Nutarnji grad (Tvrđa). Filijale su praktično djelovale samostalno kao prave župe. Valja napomenuti da su u ono vrijeme Tvrđa, Donji i Gornji grad djelovali kao zasebne administrativne cjeline, ali i dalje je Tvrđa bila središte glavne uprave.
Na području Donjega grada, koji se sve više širio stalnim doseljavanjem stanovništva s raznih strana, poglavito su, uz isusovce, djelovali franjevci, kapucini, a i biskupijski svećenici. Isusovci su djelovali kao župnici u Tvrđi, franjevci i kapucini u svojim samostanima, a biskupijskim svećenicima isusovci su povjeravali razne crkvene službe (npr. upravu filijalama).
Raznoliki su podatci kojima se raspolaže kada je riječ o nastanku župe Donji grad. U novije vrijeme zapisano je prema Šematizmu đakovačke biskupije ovako: »Današnja je župa osnovana 1688. godine.« No taj se podatak najvjerojatnije odnosi na cijelu župu Osijeka, pa samim tim godina 1688. govori o nastanku samostalne filijale, ali ne i župe Donji grad. Samostalna i neovisna župa (u odnosu na Tvrđu), zasigurno je osnovana nešto kasnije.
Sa sigurnošću možemo reći da je Donji grad odmah nakon odlaska Turaka i dolaska kršćanske vojske ubrzo podigao svoju crkvu. Ta je crkva bila sagrađena u manjem i jednostavnijem obliku u odnosu na sadašnju crkvu. O toj tvrdnji postoji više izvora čiji se podatci uvijek ne poklapaju. Uz podatke o gradnji župne crkve, ovdje se donose i podatci o ostalim crkvenim građevinama u župi, i to o kapelici Snježne Gospe, kapelici svetog Roka i kapelici Uzvišenja svetog Križa na groblju.
Župna crkva
O gradnji župne crkve na današnjem prostoru govori se od 1714. godine. Te godine
na mjestu sadašnje župne crkve sagrađena je privremena crkvica, a druga, veća građena je 1733. godine, dok u kanonskim vizitacijama za 1732. godinu piše da je crkva u Donjem gradu tijekom kanonske vizitacije posvećena, što navodi na zaključak da je građevina dovršena prije toga važnog posjeta.
Drugi podatak koji navodi dr. Andrija Šuljak, kaže da je župna crkva građena u drugoj polovici 18.st. (1769.-1775.). Taj je podatak najvjerojatniji za gradnju crkve u Donjem gradu, kada je ona i poprimila sadašnji oblik.
Na samoj crkvi, u sakristiji, opet je ispisana druga godina, a napisana je u kronogramu. To znači da ako napisana slova zbrojimo, dobijemo godinu 1792.
U bilješkama o rekviriranju zvona za vrijeme prvog svjetskog rata od strane Austro-Ugarske Monarhije, stoji zapisana godina 1760
Sadašnji oblik župna crkva zasigurno nije odmah dobila jer nije odjednom izgrađena. To se moglo vidjeti kod posljednje temeljite obnove. Žbuka na cijeloj crkvi izvana i iznutra bila je odstranjena do same opeke. Točno su se mogli uočiti građevinski radovi, proširenja, produživanja te razne nadogradnje, različite vrste opeka i razlike u materijalima koji su upotrijebljeni za gradnju. Tako datum izgradnje župne crkve nije moguće točno odrediti, ona je nastala stupnjevito, rastom i oblikovanjem župne zajednice.
Kapelica Snježne Gospe
Najstarija vijest o kapelici Snježne Gospe seže čak do 1704.godine. Ta je kapelica bila u neposrednoj blizini ondašnjeg groblja i tržnice, iako bi se moglo zaključiti iz prvih zapisa u matičnoj knjizi umrlih za Osijek iz 1701. i da je kapelica nastala neposredno prije osnutka groblja u Donjem gradu 1699. godine. Premještanjem groblja na novu lokaciju kapelica je ostala u blizini tržnice, gdje se i danas nalazi.
Oko 1731. u vrtu udovice de Neufille gradi se mala kapelica Snježne Gospe koja je bila podignuta o njezinu trošku. To zemljište na kojem je sagrađena kapelica udovica de Neufille oporukom je ostavila Isusovcima. Kapelica koju je udovica dala sagraditi srušena je 1895. godine, a na istom mjestu podignuta je nova u razdoblju od 1895. do 1898. godine.
Kapelica je u drugom svjetskom ratu pretrpjela velika oštećenja za bombardiranja Donjega grada. Godine 1949. obnovljena je u izvornom obliku (iz 1898.) velikom zaslugom tadašnjeg župnika Pavla Matijevića.
Kapelica svetog Roka
Na raskrižju triju ulica na proširenom prostoru u blizini župne crkve (u istoj ulici) nalazi se barokna kapelica svetog Roka, sagrađena 1744. godine. »U znak zaštite i zahvalnosti protiv kuge podigli su 1744. i građani Donje varoši lijepo oblikovanu crkvicu u baroknom stilu posvećenu svetom Roku, nasuprot koje su također postavili stup s Marijinim kipom.« (Misita-Katušić u Kratkom pregledu arhitekture Osijeka kroz tri stoljeća, 1956.)
Preko puta kapelice svetog Roka i Marijina kipa nalazi se sačuvana i jedina stara kuća iz vremena građenja kapelice. Kuća je ostala u izvornom obliku, a zovu ju »kazandžijska kuća«. Sagrađena je također u baroknom stilu. Ona uz kapelicu i kip okružuje jedan mali, očuvani barokni trg koji je vrlo staro i iznimno povijesno obilježje Donjega grada.
Kapelica Uzvišenja svetoga Križa na groblju
Prvo groblje u Donjem gradu, kako je već rečeno, bilo je u blizini kapelice Snježne Gospe. U najstarijoj sačuvanoj osječkoj Matici umrlih navodi se da je prvi pokop bio u „Perla-varoši“ 1701. godine. Zbog velikog naseljavanja stanovništva i nemogućnosti proširenja groblja na staroj lokaciji, groblje je premješteno na novu lokaciju – današnju. Kapelica Uzvišenja svetog Križa na groblju podignuta je 1870. godine.
Tako se danas u Crkvenoj ulici nalaze, uz župnu crkvu, kapelica svetoga Roka, groblje i grobljanska kapelica Uzvišenja svetoga Križa.
Kalvarija
Na današnjem prostoru Kliničkog bolničkog centra nalazila se i »Kalvarija« o kojoj stari Donjograđani sa sjetom govore. Zato je i spominjemo. »Kršćansko obilježje gradu daju i spomenici kao: Kalvarija između Tvrđe i Donjeg grada u baroknom slogu« Na žalost, to omiljeno mjesto Donjograđana zasmetalo je socijalističkoj vlasti, kao i mnogi vjerski objekti, pa je pod izlikom urbanističkih rješenja »Kalvarija« srušena.
Izgradnjom tih crkava i kapelica Donji je grad dobio bogato kršćansko obilježje, koje je u vrijeme turske okupacije bilo potpuno uništeno. Današnje vedute Donjega grada bez prepoznatljivih tornjeva župne crkve i kapelica «suvremenim» Donjograđanima i ostalim posjetiteljima našeg grada bile bi neprepoznatljive.
Župnici kroz povijest župe:
Kroz povijest župom je upravljalo devet Isusovaca, jedan kapucin te dvanaest biskupijskih svećenika.
Kao samostalnom kapelanijom do 1773. godine zajednicom upravljaju Isusovci:
1706.-1714. Matija Vicić
1714.-1724. Stjepan Vidmarić
1724.-1734. Filip Rojc
1735.-1736. David Kumani
1736.-1737. Antun Kanižlić
1740.-1742. Đuro Sudić
1742.-1753. Matija Madlenak
1753.-1765. Matija Rakovski
1765.-1768. Ivan Horvat
1768.-1769. Jakob Jelenić
Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. godine, Jakob Jelenić postaje biskupijski svećenik te kao takav i župnik. Poslije njega župu vode biskupijski svećenici osim oca Paskala Kelčića-kapucina.
1795.-1805. Paskal Kelčić, kapucin
1807.-1837. Fabijan Parmačević
1837.-1840. Matija Vukasović
1840.-1842. Adam Sukić
1842.-1887. Josip Janković
1888.-1924. Josip Firinger
1925.-1942. Josip Šeper
1942.-1945. Josip Astaloš
1945.-1960. Pavao Matijević
1960.-1984. Stjepan Bulat
1984.-2002. Martin Radman
2003.-2022. Ivan Jurić
2022.- do danas Filip Perković