Događaji u župi

MOLITVENO-MEDITATIVNI POČETAK

Okupljeni oko križa Gospodinova promatrajmo Njega kako bismo shvatili što je ljubav u tajni križa. Pokušajmo otvoriti svoja srca i potpuno uroniti u Božju ljubav prema nama ljudima i prema meni osobno. Najvidljivija Božja ljubav prema meni očituje se u križu njegova Sina. To je razapeta ljubav. Isus širi svoje ruke na križu. Isus je za vrijeme svoga života s ljubavlju dodirivao ljude. Grlio je djecu i bolesnike ozdravljao nježnim dodirom. Zagrliti – to je bitan izraz ljubavi. Ali u zagrljaju mogu drugoga čvrsto držati, pa čak i zarobiti. Na križu gledam jednu drugu ljubav, ne više ljubav koja čvrsto drži, pritišće, nego ljubav koja pušta, oslobađa. Isus mi šireći svoje ruke pokazuje u čemu je bît njegove ljubavi. To je ljubav koja se predaje. On sam je rekao: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje«. To je ljubav koja se daje da bi drugi imao život, ljubav koja se razdaje da bi drugi procvao, ljubav koja se zalaže za drugoga, sebe stavlja na kocku da bi njegov život uspio. Isuse, tvoje raširene ruke govore mi da me puštaš u svoju neposrednu blizinu. Ti mi se potpuno otvaraš i ne želiš ništa za sebe zadržati. Drugi me ponekad odbacuju, zatvaraju se prema meni, njihove ruke zauzete su drugim obvezama i te iste ruke nemaju snagu ponijeti svu težinu mojega života. Tvoje su ruke Isuse, s druge strane, trajno raširene prema meni. One me ne sputavaju, nego oslobađaju, one prikovane ljubavlju nikada ne prestaju čekati.
Isuse, hvala ti što nas ljubiš, što smo dragocjeni u tvojim očima. Pomozi nam da vjerujemo bez zadrške u tvoju ljubav prema nama i da se predamo bez straha volji Očeve ljubavi. Hvala, Isuse, što možemo na tebe računati.

 
MOTIVACIJA


Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom. Na početku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna i mislio: “To nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme.
Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, i stoga je on potrebniji od mene”. S tim bi se mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu. Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio od sna i govorio bi: “Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje, ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko ja?” Tada bi ustao iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svoga brata. Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leđima. Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su ljudi htjeli podići hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu nisu mogli naći svetije mjesto od toga. Pročitaj priče, prokomentiraj? Ljubav je povezana sa žrtvom, žrtva je dokaz ljubavi. Je li takva ljubav u raskoraku sa suvremenim shvaćanjem ljubavi?


Poslušajte pozorno jednu priču: „Bio sam malen, moj djed je sa mnom išao u šetnju. Bila je hladna, ledena zima prepuna mraza. Radovao sam se što s djedom idem na obližnje jezero, gdje se uhvatio led, da se tamo kližem i uživam. Djed me je slijedio smješkajući se, iako mu je bilo veoma mučno. Imao je jako bolesno srce. Kad smo došli blizu jezera, pojurio sam odmah na led. Djed me je opominjao da je opasno, jer led još nije dovoljno debeo. Dok je djed stajao na obali jezera, ja sam već bio na ledu. Djed me zvao: „Dođi natrag!“ Bilo je kasno. Kriknuo sam, propao kroz led, ali sam se uspio zadržati na rubu jednog komada leda. Dršćući, djed mi je ispružio štap. Uhvatio sam ga i svom se snagom pokušao izvući. Djed je morao upotrijebiti sve sile da me izvuče i spasi. Uspio je. Odmah smo pošli kuci, djed me je nosio. Išli smo što smo brže mogli. Pomogla mi je topla kupka i topao krevet. No, za djeda je to bio preveliki napor, odviše se uzbudio, odviše napregnuo. Srčani udar bacio ga je u krevet i ubrzo je umro. Svi smo bili strahovito tužni, osobito ja. Rodbina je sve što je pripadalo djedu htjela iznijeti iz kuće i darovati drugima. Kad su uhvatili štap, zavikao sam: „Ne, štap ne smijete baciti, on pripada meni. Njime mi je djed spasio život, a svoj je izgubio. Dokle god živim, taj će mi štap biti znak djedove ljubavi prema meni.“ (T.Ivančić)

- Kako vam se svidjela priča? Što vas se posebno dojmilo?
- Koje vam misli padaju na pamet nakon pročitane priče?
- Postoji li poveznica između ove priče i Isusa?

NAJAVA TEME

Tema našeg susreta je oporuka samoga Isusa, a ona glasi: Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge (Iv 13,34). Isusova ljubav nije teoretiziranje o ljubavi ni gomilanje krupnih riječi, nego suživot i suputništvo i sve ono što život nosi sa sobom - od radosti i nade do stradanja, ali i ono najbitnije - da život konačan smisao ima u vječnosti u koju se ulazi po Kristovoj smrti i uskrsnuću.

AKTUALIZACIJA


Bog te bezuvjetno voli Zapovjeđeno ti je da voliš druge – Boga, svoje bližnje, svoje neprijatelje Ti nisi u stanju voljeti druge vlastitom snagom Možeš voljeti druge Božjom ljubavlju Mi volimo po vjeri (uključi se u civilizaciju ljubavi: sjeti se u svom srcu osoba koje ti se ne sviđaju i započni ih voljeti po vjeri... otkrit ćeš jedno novo prekrasno iskustvo za svoj duhovni život) Djelotvorna ljubav mora biti: * jasna: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,16); * darovana: Isus je svoju ljubav prvotno usmjerio na grešnike, siromašne, isključene i na neprijatelje, bez granica ili uvjeta; * konkretna: autentična se ljubav izražava konkretnim činima.
Traži se ozbiljno zalaganje i vjerodostojna ljubav. Sav kršćanski život treba živjeti u ljubavi i za ljubav, no postoje dva područja koja moraju tvoriti izvor te životnosti: • euharistija: sakrament koji nam uprisutnjuje Kristovu potpunu ljubav „Jer je ljubio svoje, koji bijahu na svijetu, ljubio ih je do kraja“ (Iv 13,1-17); • obitelj: je mjesto gdje svi mogu živjeti evanđelje djelotvorne ljubavi na jednostavan i spontan način.

MOLITVENI ZAVRŠETAK

“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je
ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta,
ne nadima se; nije nepristojna, ne
traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti
zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje
se istini; sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.Ljubav
nikad ne prestaje”
(1 Kor 13,4-8a)
«Kao što je otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite
u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili
moje zapovijedi, kao što sam ja vršio zapovijedi Oca svog te
ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja
bude u vama te da radost vaša bude potpuna!»
(Ivan 15,9-11)
«Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni
druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi
ljubite jedni druge»
(Ivan 13,34).

Ljubav je zaista neslomljiva
Sve što je lijepo kratko traje, ali i što nije – isto tako. Svemu dođe kraj. Sve rijeke i rukavci našeg života, kako god tekli i žuborili, kud god prolazili i ponirali – k svome Moru stižu. Nitko za sjeme ostati neće. Čitava povijest, kao i svaki čovjek, ide svojoj svrsi koja je upisana u svako kretanje i putovanje. Ponavljanja nema, reinkarnacije nema, položeni ispiti ponovno se polagati neće – postoji definitivan završetak. Sudnji dan. Kad će nakon svih naših riječi ostati još samo Božja riječ, nakon svih naših djela i propinjanja ostati šutnja; i mi pred Kraljem Kraljeva, Sucem čitave povijesti. Dan je to kad će svijet biti raskrinkan i sve se vidjeti vječne Istine i Ljubavi. Istina će biti odijeljena od laži, svjetlo od mraka, ljubav od pohlepe. Tko je ikad ljubio i tko se za pravdu žrtvovao, duboko sluti da je iz tog Dana snagu za to crpio.
Bog vidi, Bog će platiti.
Sudnji dan nije anihilacija svega, nije povratak u ništavilo – već dovršetak započete vječnosti koju smo za života njegovali. Razrastanje do punine gorušičina zrna kog smo uščuvali, ukvasanje kvasa do kraja. Božanska klica koju smo na krštenju primili posve će nas prožeti. Dokinuta će biti tek slabost, smak biti hirovitim strastima, mamurluku i svemu čemu smo se do krvi za života opirali, samo da uščuvamo vječno svjetlo. Bit će to dan kad će Bog za svagda pogledati vjeru i ljubav našu...

Župa info

Crkvena 34, 31000 Osijek, Hrvatska
T:  031-503-222
F:  031-503-222
E:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
W:  www.imemarijino.hr

Radno vrijeme župnog ureda

Svaki radni dan

  •     8.30 - 12.00, te 17.00 - 18.00

Subotom

  •     9.00 - 12.00 (nedjeljom ne radimo)

Raspored sv. misa

Radnim danom
8.00 i 18.30

subotom
8.00

NEDJELJOM i svetkovinom:
7.00, 9.00, 11.00, 18.30